- septembar obilježava se kao svjetski dan prevencije suicida.
Suicid je još jedna od tema iz oblasti mentalnog zdravlja koja se tabuizira, krije i za koju uvijek imamo osjećaj da će se dogoditi nekom drugom, nepoznatom, a ne nekome iz naše blizine.
Suicid je šokantan, često neočekivan i vrlo ekstreman izraz predhodnih psiholoških previranja osobe. Ono što je kod njega posebno uznemirujuće jeste činjenica da je čin suprotan najosnovnijem i najizraženijem ljudskom nagonu – nagonu za preživljavanjem. Nakon suicida okolina ostaje sa šokom, gubitkom, osjećajem krivice, vječitim pitanjem da li su mogli nešto promijeniti, nerijetko sa osjećajem iznevjerenosti i ljutnje prema osobi koja je počinila suicid, a dodatno im otežava jaka stigma i osuđivanje okoline, koja suicid uvijek prati.
Suicid također prate brojni mitovi i predrasude, uključivo i onu da – ukoliko osoba priča da će počiniti suicid – to neće učiniti, ili da je pokušaj suicida samo pokušaj manipulacije i skretanja pažnje. Većina samoubistava su na neki način bila najavljena od strane počinioca, a predhodni pokušaj suicida povećava šansu da će osoba zbilja u idućem pokušaju tako okončati svoj život.
Iako je nemoguće predvidjeti da li će neko iz naše okoline odlučiti preduzeti tako ekstreman čin, postoje određeni riziko faktori koje moramo uzeti u obzir kada brinemo o ljudima oko sebe. Primarni fatori rizika odnose se na psihijatrijske čimbenike, a ti su: prisutnost psihičkog poremećaja, uz neadekvatno liječenje; komorbiditet s drugim psihičkim poremećajem; prethodni pokušaji samoubojstva; obiteljska anamneza opterećena suicidom; impulzivnost ili beznađe; te poremećaj serotoninskog sustava i nizak kolesterol u serumu. U sekundarne faktore rizika ubrajaju se psihosocijalni faktori: izloženost traumatskim događajima u djetinjstvu; nedavni ozbiljni negativni životni događaji; nezaposlenost ili gubitak posla; socijalna izolacija; slaba obiteljska i društvena podrška; pušenje.
Mi koji smo profesionalci u mentalnom zdravlju u svakom momentu smo svjesni rizika i nastojimo na vrijeme opaziti riziko faktore, ne prepušati stvari slučaju, umrežiti se sa kolegama i djelovati na vrijeme. Ali ono što je još i važnije – uvijek nastojimo širu populaciju podučiti da opažaju rizik i najvažnije – da bez stida, proaktivno i na vrijeme zatraže pomoć profesionalca. Rizik od suicida uvijek je nešto što zahtijeva promptnu i odlučnu reakciju i ponajprije STRUČNU POMOĆ.
BOSNA I HERCEGOVINA ULAZI U FAZU KADA ĆE SE SVE VIŠE OSJETITI EKONOMSKE I DRUGE POSLJEDICE PANDEMIJE U VEĆ OSLABLJENOM DRUŠTVU. VEĆ SE OPAŽA POVEĆANA TENDENCIJA KA SUICIDU U MENTALNOM ZDRAVLJU. NAŠI SUGRAĐANI – LJUDI OKO NAS – POD RIZIKOM SU ZA POGORŠANJE MENTALNOG ZDRAVLJA I SUICID.
BRINIMO JEDNI O DRUGIMA I NA VRIJEME POTRAŽIMO STRUČNU POMOĆ! U BOSNI I HERCEGOVINI POSTOJI SISTEM PROFESIONALNE ZAŠTITE MENTALNOG ZDRAVLJA I MREŽA OBUČENIH I DOSTUPNIH PROFESIONALACA. UKLJUČITE IH !!!